Terorizam 21. stoljeća s razlogom poprima naziv novi terorizam. Karakteriziraju ga nepredvidivost i iznimna prilagodljivost terorista, te njihova kreativnost i inovativnost u pogledu sve većeg popisa načina i metoda izvođenja terorističkih napada. Pokrenuta izbjeglička i migracijska kriza je prvenstveno pitanje humanog karaktera, no teroristi su se pobrinuli da poprimi i poprilična sigurnosna obilježja. Potencijalna prijetnja su tako postali teroristi, koji se među izbjeglicama i migrantima pokušavaju infiltrirati na europski prostor, a lokacije im ovise o ciljevima. Druga prijetnja koja se intenzivira je radikaliziranje pojedinaca, među kojima je najviše mladih osoba. Prizivanje i poticanje od strane terorističkih organizacija na aktualiziranje oblika terorističkog djelovanja u vidu terorista „spavača“ i „vukova samotnjaka“ samo još dodatno povećava broj potencijalnih prijetnji nacionalnom i međunarodnom sigurnosnom sustavu. Sve su to sigurnosne prijetnje s kojima se prvenstveno moraju nositi policija i sigurnosno obavještajne službe, zatim pravosuđe, ali i građani odnosno društvo u cjelini, budući da su civilne žrtve pretežno mete terorističkih napada. Predvidjeti budućnost terorizma, odnosno nečeg što još uvijek nije jasno definirano, a uz to ga karakterizira tajnost, kaotičnost i ljudski faktor, nerealno je i sa sigurnošću se ne može tvrditi kako će se u budućnosti razvijati utjecaj terorizma.