Otpad je jedan od najvažnijih problema suvremene civilizacije i središnji problem zaštite okoliša. Otpad se razlikuje od smeća po tome što se od njega mogu iskoristiti tvari i energija i upotrijebiti u istom ili nekom novom proizvodnom procesu. Najučinkovitiji način pravilnog gospodarenja otpadom je uvođenje principa čistije proizvodnje, odnosno minimiziranje otpada na mjestu njegova nastanka, iako rijedak, postaje sve traženiji sustav rješenja i unutar cjelokupnog hrvatskog vinogradarstva. U vinogradarstvu nastaje opasan i neopasan otpad, a najveći izazov predstavlja zbrinjavanje bio otpada. Odrvenjena bio otpadna masa, nastala većinom u zimskim ampelografskim zahvatima, može se koristiti u izradi peleta i briketa. Bio otpad poput lišća i ostataka od rezidbe mogu se kompostirati i pretvarati u aktivni ugljen. Takav aktivni ugljen, službeno nazvan „biochar“, kasnije može poslužiti kao prihranjivač ili poboljšivač zemlje u vinogradu. Iako u Hrvatskoj još nema službenih subjekata za proizvodnju „biochara“, ova metoda preporučena je praksa održivog zbrinjavanja bio otpada u vinogradima Europe.