Abstract | Rodne vinogradne površine kojima danas raspolaže Republika Hrvatska iako prostrane
daleko su od onih iz zlatnoga doba hrvatskoga vinogradarstva. Ipak, u vinogradarstvo i
vinarstvo kontinuirano se ulaže jer radi se o gospodarskim granama koje u nas imaju dugu i
bogatu tradiciju. Vinska kultura dio je tradicionalnoga načina života u Hrvatskoj koja je,
govoreći o vinogradarstvu i vinarstvu, podijeljena na dvije glavne regije: kontinentalnu i
primorsku. Vinorodnim područjima uz hrvatsku obalu jak vjetar u leđa daje turizam, a Istra je
izvrstan primjer spoja ove dvije gospodarske grane. Prilikom prerade grožđa i proizvodnje
vina nastaje znatna količina komine koja pruža prirodni izvor antioksidansa po relativno
niskoj cijeni. Unatoč velikome potencijalu nusprodukata vinarija u Hrvatskoj se ne obraća
dovoljno pažnje na potencijalnu iskoristivost istih, te se komina uglavnom koristi za rakije,
gnojenje i sl. Ekstrakcija superkritičkim CO2 nametnula se kao najbolja metoda za ekstrakciju
iz razloga što je CO2 neotrovan, nezapaljiv, bez okusa i mirisa te je lako dostupan u većim
količinama. Superkritički CO2 ujedno je ekološki prihvatljivo i GRAS (generalno prihvaćen
kao sigurno) otapalo koje daje ekstrakt i ulje vrsne kakvoće s vrlo visokim udjelom čistoće.
Ulje dobiveno ekstrakcijom superkritičnim CO2 ima snažno antioksidacijsko,
antikancerogeno, antimikrobno te kardioprotektivno djelovanje. Dokazano je prisudstvo
odnosno količina određenih polifenolnih spojeva i to: galne kiseline, katehina, epikatehina,
procijanidina B, udio ulja koji se ovisno o uzorku kretao između 13,36% do 15,77%, te
antibakterisko djelovanje mjereno metodom DPPH zabilježeno u rasponu od 32,26% do
33,98%. Nakon procesa ekstrakcije ulja iz sjemenki grožđa ostaje i odmašćeno brašno, koje
se dalje može koristiti u druge svrhe. |