Ruralni turizam skupni je naziv za različite aktivnosti i oblike turizma koji se javljaju izvan gradova i onih područja na kojima se razvio masovni turizam. Važnost ruralnog turizma ogleda se, prije svega, u vrlo važnoj interakciji poljoprivredne proizvodnje, one tradicionalnih proizvoda, prezentiranja tradicije, tradicijske gastronomije, te korištenje već postojećih resursa. Ovaj posebni oblik turizma u Republici Hrvatskoj se operativno i organizirano počeo razvijati 1996. godine. U Republici Hrvatskoj, ruralni prostor zauzima 91,6% ukupne površine što je vrlo velik potencijal za razvoj ruralnog turizma. Ponuda ruralnog turizma u Hrvatskoj je slaba i neravnomjerno raspoređena, gotovo u povojima osim područja Istre. U ovom radu će biti prikazan ruralni turizam u Hrvatskoj, s naglaskom na Istarsku županiju, s obzirom kako je takav oblik turizma najviše razvijen i zastupljen u njoj.