U posljednji devedesetak godina SAD je „izvezao“ svijetu dvije velike i duboke ekonomske, društvene, političke i socijalne krize globalnih razmjera, veliku depresiju iz 1929. godine i prvu veliku financijsku krizu XXI. stoljeća. Obje su počele stvaranjem mjehura na tržištu nekretnina, stvaranjem mjehura na tržištu kapitala, prskanjem i slomom burze, krizom financijskog tržišta, i razvojem u globalnu ekonomsku krizu svjetskog gospodarstva. Samo su rijetke države ostale nedirnute ili tek blago okrznute negativnim efektima prve globalne financijske krize ovog stoljeća koja je u kratkom roku prerasla u ozbiljnu ekonomsku krizu globalnih razmjera. U ovu se grupu prije svih ubraja Kina koja je u kriznom razdoblju održala stopu rasta i onda kada je u ostalim azijskim zemljama vladala recesija. Nakon okretanja tržišnoj ekonomiji, u posljednjih dvadesetak godina Kina je ostvarila impresivan gospodarski rast. Udio Kine u ukupnom svjetskom BDP-u danas iznosi oko 14%. Kinesko gospodarstvo se temelji na industrijskoj proizvodnji koja u BDP-u zemlje sudjeluje sa 43,89% i zapošljava 29,50% stanovništva. Zahvaljujući agresivnoj izvozno orijentiranoj vanjskoj politici, Kina je danas najveći svjetski izvoznik s izvozom vrijednim 2,343 milijarde dolara. Nestabilnosti koje posljednje dvije godine iskazuje kineski gospodarski sustav, uznemirile su svijet. I ne bez razloga, jer kriza jedne od najvećih ekonomija danas, sigurno bi duboko uzdrmala cijelo svjetsko gospodarstvo. Teško je predvidjeti hoće li se ekonomska kriza i u kojoj mjeri zaista razviti u Kini, ali već same najave su dovoljne za zabrinutost.