Rad donosi pregled razvoja tehnologije 3D printanja, s osvrtom i na 3D modeliranje, njene mogućnosti i primjenu u raznim područjima. 3D printanje ili aditivna proizvodnja koristi se za stvaranje trodimenzionalnih predmeta sukcesivnim nanošenjem čestica u tankim slojevima pod kontrolom računala. Prva oprema i materijali za upotrebu u 3D printanju razvijeni su 80-ih godina 20. stoljeća. Početkom 21. stoljeća ovakva je proizvodnja uzela maha. 3D modeling proces je stvaranja matematičke reprezentacije površine virtualnog ili realnog objekta u tri dimenzije posebnim softwareom. U posljednjih nekoliko godina nastalo je mnogo novostvorenih tržišta i online servisa koji su usmjereni na izradu, razmjenu ili prodaju 3D modela: Shapeways, Pinshape, Thingiverse, TurboSquid, CGTrader, Threeding, MyMiniCactoy i GrabCAD. Dostupan je znatan broj aditivnih procesa, a osnovna je razlika među njima način na koji se slojevi odlažu i vrsta materijala koji se koriste. u radu se opisuju različite vrste 3D printetra kao: contour crafting, DMLS, SLS, SLM, SHS, D-oblik, EBF, FDM, LOM, LENS, magnetski 3D bioprinting, Injekt 3D printanje, stereolitografija i volumetrijsko printanje. Trenutno se 3D printanje koristi u proizvodnji, medicini, industriji i sociokulturnom sektorom. Aditivna proizvodnja ima veliki potencijal da postane uspješna komercijalna tehnologija. Nekoliko kompanija trenutno ulažu znatne napore kako bi razvili 3D printere za primjenu u vlastitom domu i u akademske svrhe. U Republici Hrvatskoj uporaba 3D printera je u sve većem porastu, a u radu se iznosi nekoliko primjera dobre prakse.