U radu se govori o motivaciji sportaša. U tu svrhu, istaknute su teorijske odrednice motivacije. Motivacija se treba shvatiti kao pojam kojim se objašnjava zašto netko izabire određeni način ponašanja u datim okolnostima. Definirati motivaciju nije lagani zadatak, stoga se u znanstvenoj i stručnoj literaturi mogu pronaći brojne definicije motivacije. U teoriji i praksi, motivaciji se najčešće pristupa pomoću dva pristupa - regulatornog i svrhovitog pristupa. Motivi se javljaju kao unutarnji procesi koji energiziraju i usmjeravaju ponašanje. Drugim riječima, motivi su zajednički nazivnik za sve podvrste unutarnjih motiva - potreba, kognicija i emocija. Posebno su naglašene teorije motivacije, i to Maslowljeva teorija hijerarhije potreba, Herzbergova teorija motivacije, McClellandova motivacijska teorija potreba,Vroomova teorija očekivanja i teorija pravednosti. Svaka od spomenutih motivacijskih teorija ima određene specifičnosti koje ju razlikuju od ostalih motivacijskih teorija. Govori se i o izražavanju motivacije odnosno o ponašanju, fiziologiji i samoiskazu kao osnovama njezinih izraza. Nadalje, ističu se karakteristike i značajke motivacije u individualnom i timskom sportu te se doznaje kakav utjecaj okolina može imati na motivaciju sportaša. Posebno se naglašava uloga trenera i sportskog psihologa u motiviranju sportaša kao i povezanost motivacije sa sportskim uspjehom. U svrhu istraživanja motivacijskih faktora sportaša napravljeno je istraživanje na namjernom uzorku od 50 sportaša kako bi se doznalo u kojoj mjeri pojedini unutarnji i vanjski motivacijski faktori ujteču na njihovo bavljenje sportom.