Rodne vinogradne površine kojima danas raspolaže Republika Hrvatska iako prostrane daleko su od onih iz zlatnoga doba hrvatskoga vinogradarstva. Ipak, u vinogradarstvo i vinarstvo kontinuirano se ulaže jer radi se o gospodarskim granama koje u nas imaju dugu i bogatu tradiciju. Vinska kultura dio je tradicionalnoga načina života u Hrvatskoj koja je, govoreći o vinogradarstvu i vinarstvu, podijeljena na dvije glavne regije: kontinentalnu i primorsku. Vinorodnim područjima uz hrvatsku obalu jak vjetar u leđa daje turizam, a Istra je izvrstan primjer spoja ove dvije gospodarske grane. Prilikom prerade grožđa i proizvodnje vina nastaje znatna količina komine koja pruža prirodni izvor antioksidansa po relativno niskoj cijeni. Unatoč velikome potencijalu nusprodukata vinarija u Hrvatskoj se ne obraća dovoljno pažnje na potencijalnu iskoristivost istih, te se komina uglavnom koristi za rakije, gnojenje i sl. Ekstrakcija superkritičkim CO2 nametnula se kao najbolja metoda za ekstrakciju iz razloga što je CO2 neotrovan, nezapaljiv, bez okusa i mirisa te je lako dostupan u većim količinama. Superkritički CO2 ujedno je ekološki prihvatljivo i GRAS (generalno prihvaćen kao sigurno) otapalo koje daje ekstrakt i ulje vrsne kakvoće s vrlo visokim udjelom čistoće. Ulje dobiveno ekstrakcijom superkritičnim CO2 ima snažno antioksidacijsko, antikancerogeno, antimikrobno te kardioprotektivno djelovanje. Dokazano je prisudstvo odnosno količina određenih polifenolnih spojeva i to: galne kiseline, katehina, epikatehina, procijanidina B, udio ulja koji se ovisno o uzorku kretao između 13,36% do 15,77%, te antibakterisko djelovanje mjereno metodom DPPH zabilježeno u rasponu od 32,26% do 33,98%. Nakon procesa ekstrakcije ulja iz sjemenki grožđa ostaje i odmašćeno brašno, koje se dalje može koristiti u druge svrhe.