Cink je esencijalni biljni hranjivi element, s vrlo opsežnom i značajnom ulogom. Uključen je u više metabolitičkih procesa i sudjeluje u razvoju reproduktivnih dijelova vinove loze. Količina cinka u biljci je niska, te se značajno razlikuje između pojedinih biljnih vrsta. Kod vinove loze, optimalna opskrbljenost cinkom u listu kreće se u rangu od 25-150 mg kg-1. Nedostatak cinka najčešći je na tlima s pH 7.0-8.0, a u slučaju karbonatnih tala nedostatak cinka često je povezan s nedostatkom željeza (‘vapnena kloroza’). Gnojiva na bazi cinka sadrže različite vrijednosti ovisno o obliku cinka u gnojivu. Postoje nekoliko najznačajnijih kemijskih oblika cinka od kojih čemo spomenuti cink-oksid, cink-helat, cink-sulfat i cink-fosfit. Svaki od njih se ciljano koristi za riješavanje određenih nedostataka ili potiče razvoj metabolizma vinove loze. Da bi sastavili tehnološke smjernice za gnojidbu cinkom, za potrebe ovog završnog rada, analizirali smo količinu cinka u nekoliko vinogradarskih regija u Hrvatskoj. Prema rezultatima istraživanja u ovom radu vidljivo je da u većini vinogradarskih tala nedostaje cinka, te se preporuča dodatna gnojidba vinove loze. Ovisno o stanju cinka u tlu gnojidba se može provesti preko lista (kod manjih nedostataka cinka) ili u kombianciji tlo-folijarna gnojidba (kod većih nedostataka cinka), upotrebom različitih gnojiva na bazi cinka. Na taj način može se postići dobra opskrbljenost vinove loze cinkom te ujednačen rast i razvoj vinove loze tijekom vegetacije.