Poslovno okruženje suvremenog društva vrlo je složeno i sve teže predvidivo, te zahtjeva neprestanu prilagodbu novim uvjetima i promjenama. Digitalno doba i sve brži prijenos informacija nameću potrebu za struĉnom, brzom i uĉinkovitom prilagodbom trenutnim situacijama na tržištu. U uvjetima kada su stalne smo promjene i kada je jedina moguća stabilnost, stabilnost u kretanju, znanje postaje jedini znaĉajni resurs. Uĉeće su organizacije one koje su shvatile da uĉenje i novo znanje postaju kljuĉ uspjeha, a obrazovanje krucijalno za buduće bogatstvo i napredak. Razvoj privrede traži nova znanja i nove struĉnjake, a obrazovna razina uvjetovana je novim znanstvenim i privrednim spoznajama. Koncept uĉeće organizacije postaje sve raširenija filozofija u modernom društvu, a poželjne kompetencije zaposlenika postaju kljuĉne paradigme zapošljavanja, radnog uĉinka, osobnog, organizacijskog i društvenog razvoja. Hrvatska poduzeća, kao i poduzeća država u tranziciji, moraju se adaptirati na promjene u okruženju. Da bi to ostvarila, potrebno je intenzivno ulagati u uĉenje i u razvijanje pojedinaca, odnosno ulagati u znanje koje je danas glavni izvor konkurentne prednosti i novostvorene vrijednosti.