Prstenovanje maslina je dalo pozitivan rezultat ne svim prstenovnaim šestogodišnjim sortama koje su bile dio istraživanja; Pendloino, Leccino, Frantoio i Istarska Bjelica. Pokazalo se da prstenovana grana skupljajući više hranjiva od ostalih grana, brže razvija cvjetnu resu, te je ista, u pravilo, veća i ima mogućnost formiranja većih cvjetnih resa i time više cvjetova. Najbolje rezultate su dale sorte Istarske bjelice i Pendolina, koje su, kad se uspoređuje kontrolna grana sa prstenovanom, imale i trostruko višu količinu ploda u korist prstenovanih grana. Sorte Leccino i Frantoio su imale uglavnom dvostruko više ploda u korist prstenovanih grana. Istraživanje je također pokazalo da prstenovane grane, u razmaku od lipnja do rujna mjeseca, u prosjeku izgube više plodova od kontrolnih, odnosno ne prstenovanih grana. Ovdje se pretpostavlja da sama grana ne može podnijeti višak ploda koje nije biološki generirano, već je isprovocirano ljudskim djelovanjem. U konačnici se postavila hipoteza da maslina ima uvijek određeni rodni potencijal, ali zbog određenih egzogenih ili endogenih utjecaja ne dolazi do formacije dostatnog broja generativnih organa. Kad se maslina prstenuje, sokovi i hranjiva koja prolaze kroz ksilem, nemaju mogućnost vratiti se putem kore nazad u korijen jer je put presječen rezom koji je načinjen. Na taj način, prstenovana grana ne uzima sam hranjiva iz korijena već iz cijelog stabla, pa time i ostatka krošnje postajući ne samo konkurent ne prstenovanim granama, nego i mogući regulator rodnosti stabla.