Ovaj specijalistički završni rad prikazuje kako kvalitetno projektiran sustav tehničke zaštite čini temelj za smanjenje stupnja ugroženosti štićenog objekta, osoba i vrijednosti koje se nalaze u istome. S obzirom na rastuću stopu kriminala sigurnost sve više postaje nužnost na svakome koraku. To se posebice odnosi na objekte koji bez adekvatne zaštite predstavljaju laku metu kriminalcima. Jedan od načina na koji se može utjecati na smanjenje stope protupravnih radnji jest kvalitetno projektiran i izveden sustav tehničke zaštite. To podrazumijeva upotrebu tehničkih sustava poput videonadzora, protuprovale te kontrole pristupa kojima je osnovna namjena sprječavanje provala, prepada i sabotaža. U ovome radu su definirani pojmovi tehničke zaštite, rizika i prosudbe ugroženosti te je kroz poglavlja o pravnoj regulativi i projektnom zadatku dana šira slika o razmjernom odnosu između sigurnosti i upotrebe sustava tehničke zaštite.