Ekonomija dijeljenja je ekonomski model definiran kao peer-to-peer (P2P) aktivnost stjecanja, pružanja ili dijeljenja pristupa robi i uslugama u zajednici koju često olakšava online platforma. Ekonomiju suradnje karakterizira velika raznolikost poslovnih modela. Glavne značajke poslovnog modela ekonomije dijeljenja su pristup umjesto vlasništva. Mnogi poslovni modeli ekonomije suradnje oslanjaju se na iskorištavanje nedovoljno iskorištenih imovina. Umjesto da kupuje imovinu, tražitelj je iznajmljuje od nekoga drugog. Platforma okuplja vlasnike i korisnike i olakšava sve procese između njih. Za potrošače, ekonomija dijeljenja čini svakodnevni život pristupačnijim. Kao rezultat sve veće potražnje za mobilnošću dijeljenje prijevoza se javlja kao potencijalno korisno rješenje. Dijeljenje prijevoza podrazumijeva sustav koji se temelji na načelima održivog razvoja. Zbog velike problematike utjecaja automobila na okoliš i zabrinutosti oko klimatskih promjena te problematike pronalaženja parkirnih mjesta ovaj sustav se pokazao kao iznimno korisno rješenje te pokazuje rast popularnosti u čitavom svijetu. Rezultati provedenog primarnog istraživanja pokazali su kako dijeljenje prijevoza koristi manji broj ispitanika premda je nazočno na hrvatskom tržištu već neko vrijeme. Ispitanici koji se koriste uslugama dijeljenja prijevoza kao razloge navode uštedu troškova. Kao prednost se može navesti da su ispitanici iskazali stav kako će usluge dijeljenja prijevoza koristiti u budućnosti. Ispitanici se ponajviše služe mobilnim aplikacijama BlaBlaCar, Uber te Facebook stranicom Tražim prijevoz/imam slobodno mjesto a u manjoj mjeri koriste Car2Go Putoholicari i Timska vožnja aplikacije odnosno Web stranica. U pogledu zadovoljstva ispitanika s navedene tri najčešće korištene mobilne aplikacije uočljivo je niže zadovoljstvo s aplikacijom Tražim prijevoz/imam slobodno mjesto u autu.