Početak zaštite na radu veže se za „Okvirnu direktivu“ koja je donesena 1989. godine kao dio sekundarnog zakonodavstva Europske unije. Postala je temeljna direktiva iz ovog područja na koju se nadovezuju sve direktive, uredbe i odluke nastale nakon nje, a svoje uporište imaju upravo u njoj. Donošenju jedne takve direktive prethodile su brojne nesreće i ozljede na radu, profesionalne bolesti, koje se tada takvima nisu ni smatrale, katastrofe i nesreće manjih ili većih razmjera, u različitim djelatnostima. Zaštita na radu je dobila pravno uporište tek nekoliko desetljeća unatrag i otada se kroz zakonske odredbe nastoji osigurati sigurno radno okruženje, na korist radnika i poslodavaca. Nakon Okvirne direktive, uslijedile su direktive i uredbe koje su detaljnije uređivale pojedina područja, a odnosile su se na radnu opremu, eksplozivne atmosfere, sigurnosne znakove, kemijske i biološke agense, fizičke opasnosti, ergonomske i psihosocijalne rizike. EU- OSHA Europska je agencija za sigurnost i zdravlje koja objedinjuje sve navedeno iz ovog područja, a uz zakonodavstvo, bavi se i prikupljanjem podataka, statistikom i alatima kojima se mogu koristiti poslodavci, nacionalna i druga tijela u svrhu poboljšanja sustava zaštite na radu. Pomaže ostvarenju strateškog okvira Europske komisije kojime se nastoji unaprijediti zdravlje i sigurnost. Implementacijom u zakonodavstvo svake pojedine države ostvaruju se minimalni uvjeti za sigurno radno mjesto i zaštitu zdravlja radnika, bez ugrožavanja postojećih, nacionalnih odredbi. Za primjer su uzete države članice Europske unije koje imaju različite životne standarde, pa tako i na različite načine mogu oblikovati svoje sustave zaštite i sigurnosti.