Grinja Varroa destructor je najštetniji nametnik koji napada europsku medonosnu pčelu (Apis mellifera). Odrasle ženke Varroe žive na pčelama i sišu pčelinju hemolimfu do trenutka pojave pčelinjeg legla kada napuštaju pčele i odlaze u saće s leglom gdje se razmnožavaju i parazitiraju na kukuljicama. Osim što uzrokuje varoozu, grinja je i prijenosnik raznih pčelinjih virusa. Širi se međusobnim kontaktom pčela (grabež, zalijetanje, parenje) i nekim pčelarskim radnjama poput prodaje pčela, spajanjem pčelinjih zajednica i seljenjem pčela. Danas postoje razne metode i sredstva kojima se populacija Varroe drži pod kontrolom. Najčešće se tretira u 2 tretmana (ljetni i zimski) te ovisno o jačini zaraze mogući su i međutretmani. Tretiranje sintetskim akaricidima je najučinkovitije i najjednostavnije, no Varroa je razvila rezistenciju na brojne aktivne tvari. Zbog toga su znanstvenici započeli sa selekcijom pčela koje imaju izražen higijenski nagon te mogu prepoznati varrou na susjednim pčelama i uništiti ju svojim čeljustima.